Pir – lokalno antičko žito i njegova renesansa

Pir – žitarica koja pripada obitelji jare pšenica. Zbog svoje duge povijesti – nalazi iz Azije sežu u 6. tisućljeće prije Krista – može se nazvati čak antička pšenica. Tijekom vremena pir je doživio nekoliko mutacije pa su danas poznate različite sorte: Određene se smatraju “čistim” sortama pira, druge karakterizira križanje pšenice. Pir je cijenjen zbog blago orašastog okusa, svestrane i jednostavne upotrebljivosti te visokog sadržaja minerala i vitamina. Potaknut organskim trendom i potrebom za zdravom prehranom trenutno doživljava pravu renesansnu te se sve više uzgaja u Austriji, Njemačkoj i drugim europskim zemljama. No, što je točno što čini pir tako posebnim i je li zaista bolji odabir od pšenice.

Pir: zdrava alternativa pšenici?

Posljednjih se godina puno govori o tome je li pir bolji od pšenice. No nema jasnog odgovora na ovo pitanje – također zato što ih je teško razlikovati. Kao što je već spomenuto, pir pripada rodu pšenice, a posebno se odnosi na običnu pšenicu koja je danas jako rasprostranjena. Usput, to znači da je pir neprikladan za osobe s celijakijom odnosno neprikladan za bezglutensku prehranu. Ipak, pir se često reklamira kao zdrava alternativa pšenici. To je uglavnom zbog većeg sadržaja vitamina i minerala.

U usporedbi s pšeničnim brašnom, brašno od pira sadrži više vitamina i minerala. To se odnosi i na bijelo brašno od pira i integralno brašno. Vrijedni sastojci uključuju željezo, magnezij, cink, mangan, bakar i salicilnu kiselinu. Na primjer, salicilna kiselina pozitivno utječe na snagu kože, kose i noktiju. Zbog visokog sadržaja bjelančevina, antičko zrno također je dobar izvor proteina. Nije uzalud da se pir prije nazivao zrnom pjesnika i mislilaca. Međutim, kao i sve žitarice, pir je generator kiseline i stoga se ne smije pretjerano konzumirati. Svatko tko cijeni alkalnu prehranu trebao bi obratiti pozornost na dugo klijanje. 

Organsko i regionalno

Još jedna očita prednost: kao domaća vrsta žitarica, pir je često manje izložen zagađenjima, a kada se uzgaja u srednjoj Europi, transportni putevi su kraći. U Austriji, pir se dokazao posebno u organskoj poljoprivredi: iako prinosi od berbe nisu toliko visoki kao od pšenice i uzgoj zahtijeva više posla, pir je otporniji na vremenske uvjete, robustan i otporan na štetočine i gljivice. 

Od pirovog kruha do kave od pira: svestranost pobjeđuje

Na kraju, ali i ne najmanje važno, pir je cijenjen zbog svoje svestrane upotrebe. Kruh od pira, tjestenina od pira, pahuljice, keksi, palačinke, tijesto za pizzu pa čak i kava od pira – asortiman gotovih proizvoda sve više se širi. Naravno, stvari možete uzeti i u svoje ruke: brašno od pira može se koristiti za pripremu svih vrsta slatkih i slanih delicija. Veliki izbor pirovog brašna i proizvoda možete pronaći u dm online shopu. Naša preporuka: jednostavno iskušajte!

Postoji i popularna zelena varijanta pira. To je pir koji se bere nezreli i posebno je bogat hranjivim tvarima. Zeleni pir se uglavnom kuha u juhama i faširancima, ali je dobar za konzumaciju kao namaz. Međutim, zeleni pir se ne može pohraniti i također nije prikladan za pečenje.