Miomi

• Što su miomi?
• Uzroci i čimbenici rizika
• Tipične tegobe i posljedice mioma
• Kako se miomi dijagnosticiraju?
• Liječenje mioma: koje su mogućnosti?
• Kako bolje živjeti s miomima?

Što su miomi?

Miomi, medicinski zvani i uterini fibromi, dobroćudne su izrasline mišićnog tkiva koje se razvijaju u maternici ili na njoj. Mogu biti neugodni, a ponekad i vrlo bolni. Nisu rak i iz njih ne nastaje rak. Građeni su od istih mišićnih stanica kao i stijenka maternice, ali rastu na mjestu na kojem ih inače nema te mogu oblikovati male ili veće čvorove.

Gdje se miomi mogu nalaziti?

Stijenka maternice uglavnom se sastoji od mišića, iznutra je obložena sluznicom, a izvana tankim slojem tkiva. Ovisno o tome gdje raste, miom ima različit naziv:

• intramuralni miomi nalaze se u mišićnom sloju maternice
• subserozni miomi rastu na vanjskoj stijenci maternice
• submukozni miomi nalaze se neposredno ispod sluznice maternice
• cervikalni miomi rastu unutar mišićnih slojeva vrata maternice
• intraligamentarni miomi rastu u vezivnom tkivu uz maternicu.

Uzroci i čimbenici rizika

Točan uzrok mioma još nije potpuno razjašnjen. Poznato je da ženski spolni hormoni estrogen i progesteron potiču njihov rast. Zato se miomi najčešće pojavljuju u reproduktivnoj dobi, između puberteta i menopauze, a nakon menopauze, kada se proizvodnja hormona smanjuje, mogu se smanjiti ili nestati.

Ulogu može imati i obiteljska sklonost: ako su majka ili sestra imale miome, rizik je nešto veći. S većim rizikom povezuju se i:

• nerođenost, vjerojatno zbog izostanka hormonskih prekida tijekom trudnoće
• izražena prekomjerna tjelesna težina, jer masno tkivo može poticati stvaranje estrogena
• tamnija boja kože, iako razlozi za tu povezanost još nisu potpuno jasni.

Važno: prisutnost jednog ili više čimbenika rizika ne znači da će se miomi nužno razviti. Obrnuto, mogu se pojaviti i kod žena koje nemaju nijedan poznati čimbenik rizika.

Tipične tegobe i posljedice mioma

Mnogi miomi ne uzrokuju nikakve tegobe. Ako se ipak primijete, najčešće se javljaju:

• vrlo obilna ili osobito dugotrajna menstrualna krvarenja – dugotrajno jako krvarenje može dovesti do anemije i manjka željeza, uz umor, iscrpljenost i bljedilo
• jaki grčeviti menstrualni bolovi koji se mogu širiti u leđa ili bedra i trajati danima
• osjećaj pritiska, težine ili stalnog povlačenja u donjem dijelu trbuha
• učestalo mokrenje ili zatvor jer veći miomi mogu pritiskati mokraćni mjehur ili crijevo.

Miomi i plodnost

Većina žena s miomima bez problema zatrudni. Stručnjaci procjenjuju da su miomi stvarni uzrok kod samo približno 1–2 % žena s neostvarenim željama za djetetom. Važnost mioma ovisi o njihovoj veličini i položaju; to treba procijeniti s ginekologinjom ili ginekologom.

Kod većine žena trudnoća i porod unatoč miomima prolaze uredno. Miomi u stijenci maternice ili neposredno ispod sluznice u nekim slučajevima mogu povećati rizik od spontanog pobačaja, a brojni ili veliki miomi mogu blago povećati rizik od prijevremenog poroda. Miom na donjem dijelu maternice može otežati prolazak djeteta kroz zdjelicu i tada može biti potreban carski rez.

Kako se miomi dijagnosticiraju?

Veće miome liječnica ili liječnik ponekad mogu napipati već tijekom pregleda. Najčešće se otkrivaju ultrazvukom – preko trbušne stijenke ili, za precizniji prikaz, vaginalnim ultrazvukom. Pregled može biti neobičan, ali ne bi trebao boljeti. Ako je potrebna detaljnija procjena veličine i položaja, može se učiniti magnetska rezonancija (MR) koja ne koristi zračenje i daje vrlo detaljne snimke.

Liječenje mioma: koje su mogućnosti?

Miome nije uvijek potrebno liječiti. Ako ne uzrokuju tegobe i ne utječu na plodnost ili trudnoću, često je najrazumnije praćenje uz redovite kontrole. Ako je liječenje potrebno, izbor ovisi o veličini, položaju i broju mioma, tegobama te želji za budućom trudnoćom.

Hormonsko liječenje

Hormonska kontracepcija, primjerice hormonski uložak, kontracepcijska pilula ili mini-pilula, smanjuje izgradnju sluznice maternice. Miome ne može izliječiti, ali može smanjiti obilna krvarenja, grčeve i bolove.

Agonisti i antagonisti GnRH-a usporavaju vlastitu proizvodnju estrogena. Budući da estrogen potiče rast mioma, ovi lijekovi mogu privremeno smanjiti miome i ublažiti tegobe. Primjenjuju se injekcijom ili kao sprej za nos, ali ograničeno vrijeme jer mogu izazvati simptome slične menopauzi, poput valova vrućine, znojenja i glavobolje.

Intervencijski i operativni postupci

Miomektomija je kirurško uklanjanje pojedinačnih mioma uz očuvanje maternice i često je opcija za žene koje žele zatrudnjeti. Manji se miomi mogu ukloniti histeroskopijom ili laparoskopijom, dok kod vrlo velikih, brojnih ili nepovoljno smještenih mioma može biti potreban rez na trbuhu.

Histerektomijom se maternica u potpunosti uklanja. To je jedina metoda koja miome trajno uklanja sa sigurnošću, ali nakon nje trudnoća više nije moguća, pa odluku treba dobro promisliti. Embolizacija mioma postupak je pri kojem se kroz mali ubod u preponi zatvaraju krvne žile koje opskrbljuju miom, zbog čega se on smanjuje. Kod fokusiranog ultrazvuka miom se izvana ciljano zagrijava i uništava. Radiofrekventnom ablacijom u miom se uvodi tanka elektroda, a tkivo se toplinom uništava i smanjuje.

Liječnica ili liječnik mogu s Vama procijeniti koji je postupak najprikladniji.

Lijekovi protiv bolova

Kod jakih bolova ponekad je potrebna brza pomoć. Nesteroidni protuupalni lijekovi, primjerice s ibuprofenom ili diklofenakom, ne uklanjaju miome, ali mogu znatno olakšati teške dane. Uzimajte ih prema uputama i savjetu zdravstvenog stručnjaka.

Kako bolje živjeti s miomima?

Miomi koji uzrokuju tegobe mogu biti veliko opterećenje i utjecati na posao, privatni život, partnerski odnos i doživljaj vlastitog tijela. Nekim ženama mogu pomoći:

• toplina: termofor ili grijaća podloga na donjem dijelu trbuha može ublažiti grčeve
• nježno kretanje: joga, šetnja ili istezanje mogu potaknuti cirkulaciju i opustiti grčeve; nemojte se prisiljavati ako se ne osjećate dobro
• biljni pripravci: neke žene koriste konopljiku, stolisnik ili čajeve s biljkama poput vrkute i đumbira; za njihovu posebnu učinkovitost kod mioma zasad nema dovoljno znanstvenih dokaza
• vođenje dnevnika tegoba: bilježite jačinu krvarenja, bolove i popratne simptome kako biste prepoznali obrasce i liječniku pružili korisne informacije
• razgovor: otvoren razgovor s ginekologinjom, partnerom ili bliskom prijateljicom može biti vrlo rasterećujući.