Mikroplastika – široka i kompleksna tema

Plastični materijali koji dospijevaju u okoliš predstavljaju veliki izazov. Te male plastične čestice mogu okolišu nanijeti nesagledive štete. Ali plastika nije uvijek plastika. Veličina i svojstva igraju važnu ulogu. Već početkom 2014. godine dm je uklonio plastične mikročestice iz proizvoda dm marki.

Pojam „mikroplastike“ tema je mnogih rasprava

U javnosti se trenutno mnogo raspravlja o temi „mikroplastike“. Ova tema koja se skriva iza često općenito korištenog i malo objašnjenog pojma je međutim mnogo kompleksnija, nego što se čini na prvi pogled. Pokušat ćemo je ovdje bolje razjasniti.

Do danas ne postoji općenito priznata definicija pojma „mikroplastike“. Iz tog razloga se upravljanje proizvodima dm marki vodi deklaracijom Saveznog ureda za okoliš koja „mikroplastiku“ opisuje kao krute, u vodi netopljive plastične mikročestice veličine pet milimetara (mm) i manje.

Kako mikroplastika dospijeva u okoliš?

Podrijetla plastičnih mikročestica u našem okolišu su raznolika. Općenito razlikujemo sekundarnu i primarnu „mikroplastiku“:

• Sekundarna mikroplastika opisuje male plastične čestice koje nastaju usitnjavanjem većih plastičnih komponenti. To može biti slučaj uslijed raspadanja ili abrazije. Studija koju je zatražio Savezni ured za okoliš pokazuje da je posebice razgradnja većih plastičnih komponenti („makroplastika“) najznačajniji izvor za dospijevanje plastičnih mikročestica u mora. Osim toga su na primjer abrazija guma i odvajanje vlakana prilikom pranja sintetičkih tekstilnih predmeta posebno relevantni izvori plastičnih mikročestica.
• Primarnom „mikroplastikom“ se pak nazivaju plastične mikročestice koje se već proizvode u malim dimenzijama. Pritom se može raditi o npr. temeljnim peletima koji se isporučuju kao temeljni materijal za proizvodnju plastike ili kao sastavni dio kozmetičkih proizvoda s abrazivnim učinkom.

Proizvodi dm marki ne sadrže plastične mikročestice

dm je već početkom 2014. godine zamijenio sve proizvode za njegu tijela i zubi dm marki koji se mogu oprati i isprati i time dospjeti u vode. Plastične mikročestice su zamijenjene prirodnim i obnovljivim sirovinama.

Sintetički polimeri na testiranju

Djelomično je u kontekstu „mikroplastike“ riječ i o sintetičkim polimerima topljivima u vodi. Razlikovanje je doduše važno i potrebno jer različite skupine tvari pokazuju različita fizička svojstva. Sintetički polimeri nisu dokazani u vodama prema aktualnom stanju istraživanja. Oni su topljivi u vodi i nemaju svojstvo plastičnih mikročestica. Za njih se tvrdi da ne mogu proći pročišćivače. Oni se pritom koriste kao stabilizator ili sredstva za zgušnjavanje u proizvodima te doprinose kvaliteti i sigurnosti proizvoda. Oni primjerice omogućuju bolju mogućnost doziranja koja pak sprječava razbacivanje proizvodima.

„Budući da neprestano radimo na daljnjem razvoju naših dm marki, proaktivno i intenzivno se bavimo sintetičkim polimerima. Trenutno smo primjerice u uskoj razmjeni iskustva s našim partnerima i istraživanjem kako bi se zamijenili sintetički polimeri u našim dm markama, ako je to moguće, imajući u vidu sigurnost i kvalitetu naših proizvoda“, pojašnjava Petra Gruber, dm direktorica za Resor marketinga i nabave.

Tako su primjerice promijenjene recepture kod više od 80 Balea proizvoda iz područja njege kose, tijela i lica i pritom uklonjeni sintetički polimeri (početkom 2019. god.), no postoje i proizvodi kod kojih danas još nije moguća promjena zbog specifičnih svojstava proizvoda. To je dugoročni proces za razvoj dobrih i sigurnih alternativa, jer je u potrazi za nadomjesnim tvarima uvijek potrebno osigurati da nemaju negativne učinke na ljude i okoliš.

Prirodna kozmetika - siguran izbor

Tko želi igrati na sigurno, u asortimanu prirodne kozmetike će pronaći isključivo one proizvode koji u potpunosti ne sadrže sintetičke polimere. Na dm police prirodne kozmetike dospijevaju samo oni proizvodi koji nose certifikat Natrue, BDIH ili Cosmos i time ispunjavaju najstrože zahtjeve.